1. Uvodna riječ
2. Stroj
3. Deset godina
4. Žan
5. Birtija blues
6. Mi hoćemo pare
7. Pjanska
8. Epilog
9. Ministar
10. Pogled na zapad
11. Tri zvijezde do zore (In memoriam)
12. Krvave zastave
13. Visoki predstavnik
14. San ljetne noći (jaja)
15. Mokri san
16. Sarajevo
17. Generaciji
18. Jutro je (Bonus Track)
19. Misho Kovach (Bonus Track)
Da li vam se desilo
Da ostavite sve i da krenete
Nošeni vjetrom, uz glasne povike
Tražeći put do slobode
I onda negdje na tom putu
Pogrešno skrenete
I kao slijepac bez svoga bijelog štapa
Dopuštajući da vas vode
Još jedan je kreten nasjeo na fol
Nova je lutka upala u stroj
Za ispiranje mozga, jer kome treba san
Sa iskrivljenim smješkom čekamo novi dan
Da li vam se desilo
Da se trgnete i da odjednom shvatite
Da sve što radite je pogrešno
I ne postoji način da se vratite
Na onaj pravi put
Jedini što je ispravan
Na onaj pravi put i riješite se okova
Što vas vode do dna
Još jedan je kreten nasjeo na fol
Ali onda je lutka uništila stroj
Za ispiranje mozga, jer svima treba san
Sa nekom novom nadom čekamo novi dan
Deset dugih godina
Provedenih na marginama
Ova situacija
Nije povoljna
Mi trebamo promjene
Ovako više ne ide
Nešto više od sudbine
Jer gore ne može
Uzmi me za ruku ti sad
Krenimo putem ponosa
Zajedno smo jači, ti to znaš
Viči glasno, nek se čuje glas
Ova generacija
Bez traga propada
Uvijek neko nešto obećava
Ni na tragu rješenjima
Žan živi u predgrađu
Duboko u ofsajdu
Pomalo vegetira
Čeka deložaciju
Skupio je sve papire
Što trebaju za azil
Samo čeka pravi tren
Da se vani ispali
Dosta mu je, kako kaže
Istih laži i obećanja
Svaki dan na televiziji
Gleda ista sranja
Dok se gore ne dogovore
Država propada
Ekonomska situacija
Nije najbolja
Žan ima oko trideset
Još živi sa starcima
Sve bi dao da ode odavde
Čak i guze strancima
Želio bi da ode tamo
Gdje ljudi cijene rad
Da ne rinta svaki dan
Za sto maraka
Nestao je jednog dana
Taj lik znan k’o Žan
Nestao je, kažu da je
Ostvario američki san
O njemu kruže glasine
Postao je legenda
Snimio je, kažu, pornjak
Za milion dolara
Jučer sam otišao u kafanu sam
Teško sam podnio kad si otišla
I tamo sam pio cijeli dan
Ubijao tugu, jetru i novac za stan
I tako sam sjedio za stolom u uglu
Salijevao čašu za čašom u sebe
I taman kad pomislih da utopio sam tugu
Za stolom preko puta ugledah tebe
Izgledala si ljepša nego ikad
Možda malo mutno, ali divno prije svega
I taman kad krenuh da te molim za oprost
Tu pored tebe ugledah njega
Htio sam prosto da puknem od bijesa
Ali pukla je samo čaša u ruci
Stisnuh zube i opsovah nebesa
Dok se konobar smijao mojoj muci
Nekako bih podnio što si otišla s njim
Srce uvijek manje boli kad ga alkohol smoči
Ali više nije moglo da se nosi s tim
Kad je počeo da te liže na moje oči
Jer ti si bila s njim, ti si bila s njim
Ja sam bio potpuno sam
Jer ti si bila s njim, ti si bila s njim
Ja sam pio cijeli dan
Prišao sam lagano u kulerskom stavu
I strpljivo čekao da me pogleda
I onda mu flašom razbio glavu
I nos mu sjebao nogom iz okreta
Lagano se srušio dole na pod
Sa sviješću se počeo opraštati polako
A ja sam raširenih ruku čekao poljubac tvoj
Da mi kažeš: “Moj heroj” i da me zagrliš jako
Tad se skupi neka njegova raja
Ti si vrištala: “TI NISI NORMALAN!.”
Jedan me spuca nogom u jaja
Drugi mi izbi dva zuba van
Nisam se pošteno ni snašao
Kad neko mi od glavu razbi flašu
I pomislih evo me k’o Romeo
Dok ponosno ginem za ljubav našu
A ti si samo hladno gledala
Mene sklupčanog na podu k’o miš pokisli
I strpljivo si čekala
Dok me nisu išutali i otišli
Slušam tako svoj omiljeni bend
Oni izdali su novu ploču, sad su pravi trend
Tekstove su sjebali, ritam su usporili
Sviraju ko sise ali slušaju ih svi
Postali su popularni, bmw-ove vozaju
S prvog mjesta na top listi nikad da se srozaju
Uvijek pored sebe dobre koke vodaju
Ma, zaboli ih kurac, samo da se dobro prodaju
Jer lako je kupiti lovu na račun stare slave
A i masa ne voli pjesme što pune prazne glave
Svi traže neke ljubavne stihove i rime
A razmišljanje se slabo plaća, ne zamaraj se time
Jer i meni je više dosta slagat’ slogove ovako
Gdje, šta s čime, pravit’ rime, kuda, koji i kako
A na kurac su više mi se popeli svi
I jedva čekam kada ćemo postati i mi
Prodani, sterilni, bogati
Mi hoćemo pare
Skupilo se društvo staro da nazdravimo – HEJ!
Noćas niko nema briga, noćas slavimo
Nije bitan povod, treba samo prilika i raja se napila
Nije bitan povod, treba samo prilika i puna je birtija
Ovo veče svi ćemo se dobro naliti – HEJ!
Času podigni visoko, zapjevaj i ti
Nema te žene koju noćas ne možeš vinom utopiti
Nema te brige koju noćas ne možeš zaboraviti
Poslije 12 rundi gazda svira fajronat – MRŠ!
Manta ti se, muka ti je, ne znaš šta bi sad
Naručuješ još jedno piće i padaš pod sto, k’o letva si se ubio
Naručuješ još jedno piće i padaš pod sto, večeras to bi bilo to
Budiš se u bljuvotini pokraj trotoara
Zovnuo bi taxi, ali nemaš više para
Ustaješ polako i teturaš kući sam, prespavaćeš još jedan dan
Ustaješ polako i teturaš kući sam, cijeli život si mamuran
U mračnoj sobi sad
Sve je jasno kao dan
Suznih očiju dok sjaj
Skrivaš od mog pogleda
Rukama oči pokrivaš
Suze na licu sakrivaš
Ti šutiš, a ja ne pitam
Taj pogled tvoj ja već odavno znam
Sada ide pokušaj da odložim kraj
Da zadržim dah pred zadnji izdisaj
Kažem, budi tu kraj mene, malo sačekaj
Kažem, zagrli me čvrsto i ništa ne pitaj
Molim te, ne plači, znaš da ću morati da
Ti brišem te suze svaku noć u snovima
I neću moći da ih izbrišem iz sjećanja
Neće biti dovoljna tek jedna pjesma ljubavna
Kao epilog za kraj
Od svog advokata nema boljeg drugara
Čitav njegov je život obična prevara
Životni mu moto: “živi brzo, budi flash”
I kradi od naroda jer bitan je keš
Uspjeh je jedina stvar koju voli
Nek je njemu super, a za druge ga boli
Potplatio je staru samo da ga rodi
Još uvijek rado priča o kupljenoj diplomi
Ministar
Postao je faca u bivšem režimu
Iskoristio je maksimalno onu staru klimu
Postati komunista bilo je u trendu
Na putu do vrha smjestio je frendu
Snašao se taj i u novome sistemu
Iza sebe imao je uticajnu ženu
Promijenio je dres, promijenio je šemu
I tako je upao u novu svjetsku kremu
Ministar
Krao je lovu na svaku foru
Sada leži sam, ostario je u moru
Pišake i govana koji su mu hrana
Sjed, bezmoćan, a kao suha grana
Čuvaju ga debele čelične rešetke
Zaključane niko neće trošiti metke
Na ministra šupka, jebenoga smrada
Najeb’o zbog vlastitog prljavog rada
Ma odabrao je on korupciju i mito
Za dopunjavanje budžeta jer mu praksa plaća sitno
Pronevjerio je lovu sa bankovnog računa
Strane donacije je htio da pričuva
Možda i ne bi završio ovako
Da je bio pažljiviji, da nije pričao svakom
Sada u ćuzi kuje novi plan
Jer preuzimanje vlasti veliki je san
Ministar
Pobjeda, govore već dugo
Nekad davno sam slušao taj izlizan stih
Sada se nasmijem, jer ne znam šta bih drugo
Plakao bih, ali se ne usudim
Tranzicija, tako opravdavaju glad
Kao da je to neka normalna stvar
Postali smo obična statistika
Običan broj, predodređen na zaborav
Blokada granica
Radnici opet pripremaju štrajk
Penzioneri opet na ulicama
Slijedi socijalna eksplozija
Pogled na zapad, obična maštarija
Varljivi osjećaj da neko čeka na nas
Pogled na zapad, odavno već umara
Nevidljiva granica
Svakom svoje, sve pošteno, pravedno
Kad plaču i mole onda ne vidimo
Jer tuđe nećemo, a svoje ne damo
Poznati odgovor: “nismo mi krivi za to”
Tri zvijezde do zore (in memoriam)
Još jedno ime na hladnom kamenu
Kosturi slova što značenja nemaju
Svom malom bogu sad u inat pjevaju
Duhovi snova zaboravljeni u sjećanju
Kad sklopim oči bijele crte promiču
Tri zvijezde u noći oblake pretiču
Zajedno s njima sad za vas pjevaću
Sve dok imam glas
Ova je za vas
Na cesti za gore zelena svijetla gore
Bijele linije prolaze
Na nebu tri zvijezde do zore
U mraku dva oka se bore
Da ih ne probude prikaze
U njihovim očima, kažeš, nema više ničega
Kažeš, sve si radio uzalud
A oni opet iste zastave vješaju
Zastave mržnje i ponosa
I onda pitaš se, kažeš, da li su u pravu
Da li je taj krivi put ipak onaj pravi
Otvori oči, čovječe, pogledaj ruke oko sebe
Pogledaj ruke koje mole
Te iste ruke, te iste ruke te čuvaju da ne padneš
Da ne padneš i kad najjače udaraju
Ustani, čovječe, ustani i zapjevaj
Ustani i zapjevaj sa nama
Podigni glavu znam borio si se sam
Isuviše dugo
I onda stigao je dan, nemaš nikoga
Izgubio si sve
Sve one nade koje si imao ti
U nova jutra
Sve one žrtve koje polagao si
Za bolje sutra
Sad pružam ti ruku, uzmi je
I pogledaj oči što istinu traže
Svakim danom sve više je
Nas što shvatamo da njihova istina laž je
Krvave zastave sad više ništa ne znače
Već dugo vrijeme je da se novi san pronađe
Sad dobro slušaj me, ustani hrabro junače
Djeca ulice mole za tebe
Iza crnog stakla limuzine
Od ubogih pogleda sakriven
Gleda sa visine
Stanovnike pizde materine
Crna stakla da ga stoka
Ne gleda ispod oka
Da mu ne isprlja kravatu
Marva što se bije u blatu
Istina da neke detalje
Ne shvata baš i najbolje
Kako može čovjek radan
Kraj takvih ćevapa ovdje ostati gladan
Što povijaju leđa kad ne nose teret
Što liježu u grobove kad imaju krevet
Što mu se iza leđa deru
Paddy pederu! Paddy pederu!
Al zna on da nije baš njega
Bog tek slučajno poslao u Bosnu
Da nahrani gladne, pomiri plemena
Očisti od mina travu rosnu
Da pokaže prljavim divljacima
Mir, toleranciju i demokraciju
I kako da, dok mu se u šupak guraju
Zadrže dignitet i eleganciju
Glavni klaun u cirkuskoj predstavi
Visoki predstavnik
Jedne divne ljetne noći
Dok sam sjedio u parku
Ja spazih sjajne crne oči
Kako me gledaju
Okus soli na njenim usnama
Te noći mi je tako prijao
A zvijezdama u crnim očima
Mjesec se smijao
Ruka mi je malo skrenula
Ona se osmijehnula
I onda me zviznula u jaja
Jaja
Te sam iste ljetne noći
Pogledao smrti u oči
Baš joj nije bio neki fol
Da mi nanese takvu bol
Nisam stig’o reći ni keks
Odmah me opkoli 5-6 drotova
A bio je to čisti refleks
Kad sam joj razbio glavu od trotoar
Sad ljetne večeri provodim u ćeliji
Moj život bio bi puno veseliji
Da me nije zviznula u jaja
Tako ležim na plaži i divan je dan
Sunce prži a ja uživam
Samo malo je glupo što sam sam
Što kraj sebe nemam nikoga
Kad pored mene se stvori divna djevojka
U očima joj vidim da je strankinja
Već pomislih da haluciniram
Kad ona me pita…
Pita me: “Da li je slobodno”
A ja joj kažem: “How yes no”
Spustila je peškir odmah do mog
I tako je počeo naš razgovor
Znanje jezika nije prepreka
Objašnjavam joj nogama
Skontao sam da je Čehinja
I na odmoru sa starcima
Bila je druželjubiva
Skinula je top, kaže: “Vrućina
Namaži me po leđima”
Kad odjednom nastade fatačina
U sumrak, uz zalazak sunca
Stigli smo napokon do vrhunca
Ova priča nema sretan kraj
Ja sam ispao iz kreveta
Mokri san, stalno sanjam
Ista priča se ponavlja
Slatka noćna mora koja prati me
Nakon koje trebam tuširanje
Jer se budim uljepljen
Ustajem polako iz kreveta
I lagano odlazim do prozora
A napolju je prava mećava
Ni traga ljetu ni češkim kokama
Opet je jedna od noći
Što vraćaju vrijeme – kazaljke stoje
Na nebu igraju sjene
Umiru zvijezde dok oči – krovove broje
Opet mi je deset godina
Sakriven ispod kreveta
Niz moju ulicu kolone
Noć svijetla bez mjesečine – krovovi gore
Rafali sijevaju iz tmine
Topovi pale lampione – u vatrene zore
Ove ću noći opet znam
Sanjati onaj isti san
I zato budi kraj mene, trgni iz tmine
I stisni za ruku i ne daj da zaspem
Opet je noć bez mjesečine
Opet su sjene prokleto jasne
Kroz glavu mi opet prolaze slike
U mraku sakriven, dok krovovi gore
Opet ću noćas sanjati onaj isti san
U kojem Bog umire
Odajem ti počast generacijo
Rođena u suzama, mržnjom hranjena
Oni lažu te, lažu generacijo
Uzimaju sve, otimaju sne
Obriši suze generacijo
Sad bar je jasno, za plakanje je prekasno
Podigni glavu generacijo
Ustani i kaži da dosta ti je laži
Ti što u mraku stojiš sasvim sam
Pitaš se ko ukrao je san
Sad vikni glasno, pokaži da imaš glas
Jer jedan si od nas
Ti nisi prvi rođen u krvi
Oni hoće da te slome, jer ti si za njih loš
Kad ti se plače, ti zaurlaj jače
Jer mi smo ovdje, ima nas još